Zbog čega se Jermenski konjak  smatra jednim od najboljih pića na svetu?


01.06.2024.
Legenda o Noju

U Jermeniji postoje razna živopisna i nezaboravna mesta, ali najlepša i najmisterioznija slika, predivan pogled na planinu Ararat ostaje zauvek u sećanju svakog posetioca.
Posle Svetskog potopa, 150. dana plovidbe, Nojeva barka počivala je na planini Ararat. Na taj dan se čovečanstvo po drugi put ponovo rodilo u Jermenskoj visoravni. Posle svetskog potopa, patrijarh Noje je, spuštajući se sa vrha biblijske planine Ararat, zasadio prvu lozu u Araratskoj dolini. Od tada u Jermeniji počinje vinogradarstvo. I ako je reč o legendi, istorijski arheološki argumenti i materijalni svedoci su zaista brojni i raznovrsni.

Arheološki argumenti

U Karmir Bluru tokom 7. veka pre nove ere pronađene su semenke grožđa kraljevske citadele Urartu, sedimenti vina i ostaci sumpora u posudi za dim koji se koristi za fumigaciju vinskih podruma i tegli. 480 otkrivenih glinenih tegli i bokala od 800-900L elokventan je dokaz stvarnosti, da je vinogradarstvo bilo tradicionalno zanimanje meštana Jermenskog gorja još pre nove ere. Nedavno otkriveno 5000 godina staro drevno mesto vinogradarstva u Areniju još jednom je dokazalo da smo mi Jermeni prvi vinari na svetu.


Istorijski nalazi

Grčki istoričari Herodot iz Halikarnasa, Ksenofont Atinski i Strabon su svedočili da su se pre oko tri milenijuma vina izvozila iz Jermenije u druge zemlje. Ksenofont je pomenuo ukusno vino koje se proizvodi u Jermeniji, pri čemu je posebno istakao da su jermenska vina odležala, ukusna i raznovrsna. Danas svi ti nalazi koji se čuvaju u zidovima muzeja NOY svedoče o milenijumskoj istoriji i visokoj kulturi vinarstva i vinogradarstva.


Osnivanje fabrike 

Fabrika NOY nalazi se u jednom od najživopisnijih mesta Jerevana, u Hrazdanskoj klisuri, na teritoriji nekadašnje Jerevanske tvrđave. Godine 591. Jerevanska tvrđava je podignuta po nalogu sasanidskog kralja Hosrova Aparveza od strane poznatih jermenskih majstora tog vremena. U narednim vekovima erivanska tvrđava je više puta obnavljana i utvrđivana od strane muslimanskih kanova, posebno u periodu kada je deo Jermenije bio pod persijskim jarmom. Zauzimao je veći deo grada gde su se nalazile razne prodavnice, džamije i kovnica novca i nekada je bio kulturni i domaći centar.
 
U oktobru 1827. godine, uz pomoć ruskih trupa koje je predvodio general I. Paskevič, deo Jermenije je oslobođen od persijskog jarma. Još 1822. godine ruski pisac Aleksandar Gribojedov zauzima mesto sekretara diplomatskog dela ruskih trupa na Kavkazu. U tom periodu ruska imperija je zabranila njegovu predstavu „Teško od pameti“ jer je u njoj kritikovan ruski zaostali aristokratski moral. Kada je Gribojedov posle rata posetio Erivansku tvrđavu, ruski oficiri su mu 1827. godine priredili iznenađenje dugo očekivanim izvođenjem njegove drame pod Dalmahanovim zidom tvrđave. Sami ruski oficiri su igrali uloge, a u ženskim ulogama bili su mladi vojnici. 
Godinama kasnije, 1858. godine, dogodio se zemljotres, zbog čega je tvrđava delimično srušena.

Nerses Tairyan - osnivač fabrike

Trgovac prvog esnafa, upravnik škole pored crkve Svetog Sargisa, Nerses Tairian smatra se osnivačem jermenskog vinarstva. Godine 1865. N. Tairian je kupio teritoriju nekadašnje Erivanske tvrđave i na istom mestu 1877. godine osnovao fabriku vina. U početku, vino je proizvedeno domaćim metodama, proizvod je bio 1200 kanti vina.
 
N. Tairjan se bavio proizvodnjom konjaka uz stručnu pomoć svog rođaka Vasilija Tairova, jednog od osnivača vinarstva i vinogradarstva u Ruskoj imperiji, čije je školovanje u Francuskoj sponzorisao njegov rođak, jermenski poznati morski slikar Ovans Ajvazovski.

Nerses Tairian je 1892. godine pozvao u fabriku najvećeg majstora za proizvodnju konjaka , mladog koji je sa lovorovim vencem završio srednju vinogradarsko-vinogradsku školu grada Monpeljea u Francuskoj, Mkrtiča Tadeosa Musinjanca. U tom periodu novoizgrađena fabrika Nerses Tairian je bila unapređena fabrika konjaka sa francuskom klasičnom opremom. Evo šta o tome piše profesor M. Gerasimov u svom popularnom udžbeniku „Tehnologija vinarstva”
Takozvane fabrike konjaka bile su male, domaće proizvodnje opremljene jednom, ređe dve destilacione opreme različite strukture. Samo jerevanska fabrika bila je opremljena Charente opremom za konjak i imala je odgovarajuća odeljenja za odležavanje konjaka. Međutim, 1898. godine, zbog nekih poteškoća vezanih za prodaju proizvoda, N. Tairian je dao u zakup fabriku Alkoholno preduzeće Šustov i sinovi, zatim ga je 1899. prodao istoj kompaniji.



Nikolay Shustov

Kompanija "N.L. Šustov i sinovi" bila je vodeći proizvođač ruskih alkoholnih pića 19. veka. Kompanija je osnovana još 1863. godine, a 1870-ih kompanija "N.L. Šustov i sinovi" je već preuzela u svoje ruke 80 odsto alkoholnog tržišta Ruske imperije. 1899. Šustov je pozvao u fabriku Kirila Silčenka, koji je upravo završio Nikitinovu školu vinarstva. Zvali su ga „veliki ukrajinski sin jermenskog naroda“. Zajedničkim naporima Mkrtiča Musinjanca i Kirila Silčenka započet je uspešan razvoj fabrike.
 
Od 1901. „Ajgešat” tipa Port, utvrđeni „Ošakan” i „Musaler” tipa Madera, desert „Arevšat” tipa Malage, utvrđeni „Aštarak” tipa Kheres, „Getašen” tipa Kagor i muškatna vina "Arevik" proizvedena su u Jerevanskoj fabrici NOY.

Kompanija "N.L. Šustov i sinovi" ozbiljno je investirala u fabriku i svoju proizvodnju predstavila na međunarodnim izložbama. Rezultati nisu dugo čekali.  U matičnoj fabrici 1902. godine započeta je proizvodnja konjaka „Fine Champagne” po Musinijancovoj klasičnoj tehnologiji i uzorke koje je Šustov anonimno slao na francusku izložbu. Članovi žirija su jednoglasno dodelili nagradu „Gran pri“ nepoznatom konjaku, a kada su saznali da to nije francuska, već jermenska, iznenadili su se i kao izuzetak dali privilegiju da na proizvodu umesto „brendi“ napišu reč „konjak“.
 
Po međunarodnom pravu, rakije od grožđa koje se uzgaja samo u vrlo određenim regionima Francuske imale su privilegiju da se zovu „konjak“. Čak i rakije od grožđa koje se gaje u drugim regionima Francuske trebalo je nazvati „brendi“.
 
Iste godine u gradu Nižnjem Novgorodu jermenskom konjaku Šustov dodeljena je nagrada „Gran pri“, a prvi put je objavljen reklamni poster na kome je bio simboličan logo Šustovljeve kompanije, ogromno zvono: dok se puni svako 100. bure imao je običaj da zvoni ponavljajući sledeću frazu „Zvonimo po celom svetu“. Sada se to zvono čuva kao zenica oka u istorijskom muzeju Jerevana. 
 
Nikolaj Šustov je takođe bio poznat po svojoj pametnoj marketinškoj strategiji: znao je kako da reklamira svoj proizvod. Šustov je platio mlade i poslao ih u najbolje restorane sveta. Dok su večerali ili večerali, mladi su naručivali jermenski konjak Šustov. Kako konjaci nisu bili toliko poznati u celom svetu, odbili su da ih služe. Ljubitelji šustovskog konjaka napuštali su restorane pominjajući da bi sledeći put bilo divno da bude poslužen ako se naruči. Tako su vlasnici restorana počeli da traže Šustova i da predlažu saradnju. Zahvaljujući Šustovljevoj domišljatosti, slava o jermenskim konjacima se proširila po celom svetu.



Dobavljač Carskog dvora

1912. godine kompanija "N.L. Šustov i sinovi" zbog visokog kvaliteta svojih proizvoda dobila je čast da postane dobavljač Carskog dvora njegovog veličanstva. Godine 1913. u Jerevanu je proizvedeno 181 hiljada kanti konjaka, što je činilo 51 odsto ukupne količine žestokog pića destilovanog na teritoriji Ruske imperije. U fabrici Šustova proizvedeno je 81,5 hiljada kanti. Osim konjaka, Šustovljeva fabrika je proizvela 12.920 kanti alkohola, 8.800 kanti votke, 100 hiljada kanti vina i 7 hiljada kanti sladovine. Bruto proizvod je bio 635.540 rubalja. U to vreme u fabrici je radilo 80 radnika. Fabrika je imala elektranu od 75 konjskih snaga na reci Hrazdan, što je u potpunosti obezbedilo potrebe mehanizacije i osvetljenja radno intenzivnih procesa.
 
U godinama Prvog svetskog rata i genocida fabrika je zaustavila proces destilacije konjaka. Musiniants je sakrio sve zalihe u jednom od podruma zatvorivši se lažnim zidom kako bi se zaštitio od opasnosti. Zalihe koje je održavao donele su veliku količinu novca olakšavajući teret zemlji.

Tokom godina kolekcija vina i konjaka proizvedenih u fabrici dopunjena je sa nekoliko desetina imena.



Nova renesansa fabrike NOY

Mkrtich Mussinyants

Mkrtič Musinjanc je bio jedan od najvećih majstora proizvodnje konjaka. Završio je vinarsku školu u gradu Monpelje u Francuskoj, nakon čega ga je 1892. godine u fabriku pozvao Nerses Tairian. Godine 1902. počela je proizvodnja konjaka "Fine Champagne" po klasičnoj tehnologiji Musiniantsa. Uoči Prvog svetskog rata, zahvaljujući Musinjancevoj energiji i zalaganju, ukupna proizvodnja konjaka NOY iznosila je 35% u celom Zakavkazju, ali je u svetskoj rang-listi smatrana šestom posle vodećih francuskih proizvođača.
 
Godine 1919. Mkrtič Musinjanc je postavljen za gradonačelnika Jerevana. Godine 1920. fabrika je nacionalizovana, Mkrtich Mussiniants je postao direktor fabrike. 7. maja 1921. fabrika je preimenovana u JEREVANSKA ARARATSKA FABRIKA RAKIJE-VINA-VODKE. To je bilo jedino preduzeće za proizvodnju rakije i vina u Sovjetskoj Jermeniji. U zidovima upravo ove fabrike potiču vekovni koreni jermenske tradicionalne rakije.
 
Treba napomenuti da je najpoznatiji arhitekta 20. veka Rafael Izraelan autor plana fabrike (u radovima je učestvovao i arhitekta Gevorg Kočar). Radovi su trajali oko 25 godina, 1938-1963. Treba napomenuti da je u taj plan bila uključena i visoka zgrada koja trenutno stoji na kraju fabrike, ali iz nekih razloga izgradnja zgrade nije realizovana. Izgrađena je tek 2009. godine na inicijativu Gagika Carukjana. A reljefi „Borba sa lavom” i „Lisice” koji krase izlaz i severni front fabrike su delo istaknutog vajara Ara Harutjunjana.



Kirill Silchenko

Šustov je 1899. godine u fabriku pozvao ukrajinskog talentovanog vinara Kirila Silčenka, koji je završio Nikitinovu školu vinarstva. Kao i Musinijanc, i on je predano radio u fabrici. Jermenski narod ga je nazvao „Veliki ukrajinski sin jermenskog naroda“.



Margar Sedrakyan

Od 1932. godine, na Silčenkovu inicijativu, u fabrici je počeo da radi mladi specijalista Margar Sedrakjan, čijim zalaganjem su stvoreni jermenski vintažni konjaci. Period kada je Margar Sedrakjan radio u fabrici zvao se „Zvezdano vreme“, jer su se tada po njegovoj tehnologiji i recepturi stvarale najbolje jermenske berbe konjaka.



Oživljavanje legende

Od 1920. do 1991. godine mnogi poznati i vešti proizvođači konjaka i vinari vodili su fabriku NOY. Ali 1991. godine, nakon raspada Sovjetskog Saveza, fabrika je bila u napuštenom stanju. Tek od 2002. godine, kada je NOY dobila novog vlasnika, koga je predstavljao osnivač koncerna „Multi GroupGagik Carukjan, fabrika je ponovo rođena zaista osećajući prisustvo moćnog vlasnika. U fabrici su započeti obimni radovi na rekonstrukciji i renoviranju. Nabavljeni su novi proizvodni mehanizmi, linije za flaširanje, cisterne, napravljene su nove hrastove burad. Neprocenjivi recepti, iskustvo i veštine profesionalaca obnovljeni su uz pomoć starih rukopisa, muzejskih primeraka i porodične arhive.
 
„Nemoguće je graditi budućnost zanemarujući sećanja na istorijsku prošlost“: evo principa kojim se rukovodi vlasnik NOY-a, veliki dobrotvor jermenskog naroda Gagik Carukjan. Zbog njega je sačuvano i obnovljeno još jedno istorijsko mesto Jermenije, gde svakodnevno brojni turisti iz celog sveta svedoče o zidovima izgrađenim od mešavine belanaca koja je još sačuvana iz Jerevanske tvrđave, podzemnim prolazima i podrumima na dubini od 30 metara.
 
Još od sovjetskih vremena u fabrici se održava jedinstvena tradicija: svaki put kada se proizvodi novi proizvod, 100 boca se šalje u nacionalni podrum. Danas fabrika kao zenicu oka čuva ovaj istorijski udoban podrum upotpunjujući ga rakijama „Noy”.



Ceremonija ponovnog otvaranja fabrike

„Božjom voljom i blagoslovom, za slavu otadžbine i za dobro svog naroda i svoje porodice, kupio sam, obnovio i zaveštao da održavam ovu slavnu relikviju naše istorije – NOY svetost“, - Gagik Carukjan.
 
Za potpunu restauraciju izvorišta konjaka kao istorijske vrednosti bilo je potrebno oko dve godine. 23. novembra 2004. godine održana je dugo očekivana ceremonija otvaranja fabrike. Gagik Carukjan je zaista stavio svoj pečat na vekovnu istoriju pravljenja konjaka. Danas je pravljenje jermenskog konjaka, nastalo unutar ovih zidina, širi vekovnu istoriju jermenskog jedinstvenog konjaka i trajno nezaboravnog, impresivnog, prijatnog ukusa i mirisa širom sveta.

Kao jedinstvena takve vrste, fabrika NOY je muzej na otvorenom, gde turisti iz različitih zemalja uživaju u neuporedivom ukusu i mirisu plemenitog „NOY“ kojnaka otkrivajući istoriju i tradicionalne tajne jermenskog konjaka. U tajanstvenom mirnom podrumu - u gradiću buradi, gde živi cela kolekcija vina i konjaka, možda se golim okom ne može primetiti kakva se originalna čuda dešavaju.